Spomenička baština svjednočanstvo prošlosti i budućnosti |
![]() |
Autor: Branislav Krstić U knjizi su, u devet poglavlja, obrađena 134 istorijska grada i 1523 spomenika javne, stambene, vjerske, vojne, privredne, memorijalne, narodne arhitekture i inženjerskih građevina, od kojih su 574 bliže opisana, jer je to način da se sagleda ukupan život naroda, a ne da se svede samo na probrane spomenike. Gradovi i spomenici nisu dati po abecednom redu, nego po enciklopedijskim odrednicama o civilizacijama (rimska, bizantijska, islamska) i historijskim razdobljima (romanika, gotika, renesansa, barok, historijski stilovi, savremeno razdoblje), što će reći po temama. Tako je nastala Tematska enciklopedija, grafički savremeno složena, kao dvije knjige u jednoj. Kao enciklopedija, ona sadrži i statističko istraživanje 11 obilježja baštine, povijest zaštite, njena pravila, zakone i službe. Autor brižno obrađuje arhitektonsku baštinu koju su na ovom tlu ostavile helenska, rimska, bizantijska i islamska civilizacija, srednjovjekovne slovenske države, Osmanska i Habzburška imperija i Republika Venecija, kao i savremeno razdoblje, a prati i jevrejsku arhitektonsku baštinu. U okviru istraživanja baštine autor unosi nove poglede. Potpunije opisuje i objašnjava porijeklo običajnih pravila u gradnji jadranskih i osmanskih gradova. Vojne građevine obrađuje kao činioce gradnje gradova i uređenja velikih teritorija (npr. Vojna krajina). Baštini privrednih građevina daje značaj kao preduvjetu za gradnju svih ostalih. Zanimljivi su dijelovi knjige u kojima obrađuje kolonizaciju i urbanizaciju Slovenije u XIII i XIV i Vojvodine u XVIII stoljeću ili izostanak gradnje gradova u državi Nemanjića. Narodnoj arhitekturi posvećeno je posebno poglavlje u kojem je, prvi put, obrađena kao „paralelno“ arhitektonsko stvaralaštvo u svim vrstama baštine. Posebna pažnja u knjizi poklonjena je izvornoj baštini Južnih Slovena tokom druge polovine Srednjeg vijeka, kad stvaraju države i gradove. U ovom „zlatnom dobu” baštine starih Slovena to su: – gradovi na istočnoj obali Jadrana podignuti po graditeljskim pravilima iz vremena Rima koji, jedini u Evropi, nastavljaju da se grade u Srednjem, mnogi i u Novom vijeku, po istim, ali tad običajnim pravilima, – skromne i slikovite strarohrvatske, staroslovenske crkve (IX do kraja XI st.), u vrijeme primanja hrišćanstva, – manastiri države Nemanjića i Despotovine (druga polovina XII do početka XV st.) koji stvaralački pomiruju arhitekturu pravoslavnog Bizanta i katoličke romanike, – narodna arhitektura stećaka i njihovih nekropola (sredina XIII do početka XVI st.), koja nema ni predaka ni sljedbenika. Nijedna od ovih grupacija nije epizodna pojava, jer svaka traje više stoljeća i označava ne samo graditeljsku pojavu, nego i historijsko razdoblje društva. To je čudesno doba u kojem slovenski narodi uspijevaju da se samosvojno kulturno izraze i da stvaralački potencijal ostvare u političkom i vojnom okruženju Bizantije, Venecije, Austrije i Ugarske. Očekujemo da ćete poželjeti da nabavite ovu knjigu zato što se razlikuje od ostalih o spomeničkoj baštini. Ona se suprotstavlja shvatanju da su spomenici kulture skup ad hoc izabranih spomenika “izvučenih” iz vremena i okruženja u kojem su nastali, pa istraživanje baštine ne svodi na njih same, već baštinu obrađuje kao autentičnu građu za tumačenje prošlosti. Sljedstveno tome dokazuje da je njihov povratak u život u izvornoj ili odgovarajućoj namjeni način da se trajnno očuvaju. Uvažava Venecijansku povelju (1964) koja utvrđuje da historijski spomenik “predstavlja svjedočanstvo određene civilizacije, nekog značajnog doba razvoja ili nekog historijskog događaja”, što će reći da ne predstavlja samo sebe, nego svjedoči o civilizaciji, dobu ili događaju. Slijedeći ovaj stav autor nastoji da utvrdi društveno-historijsko značenje arhitektonskog izraza odgovarajućih razdoblja. Građevine i gradovi izraz su društva koje ih je gradilo i kao baština, one, u ovoj knjizi, pružaju mogućnost čitaocima da “rekonstruiraju” prošlost naroda na ovom tlu u razdoblju koje odabere (na primjer, slovenske države u Srednjem vijeku, doba Osmanske ili Habzburške imperije, gotike, baroka ili drugo). Živimo u vrijeme koje je otvorilo put ka novim interpretacijama prošlosti. Knjiga je, međutim, utemeljena na izvornoj graditeljskoj baštini, koja nije podložna novoj interpretaciji. Baština ostaje u ulozi koju je uvijek imala - oslonac u tumačenju prošlosti zasnovan na izvornim činjenicama. Sadržina knjige je, u osnovi, komparativno istraživanje, pa raznolikost civilizacija, religija i imperija ove jedinstvene teritorije Evrope čini je veoma atraktivnom u vrijeme kad se zemlje na ovom tlu zatvaraju u svoje granice. Knjiga je namenjena svima koje interesira prošlost šest država na tlu južnoslovenskih zemalja, ljubiteljima i istraživačima kulturne baštine, posebno onima koji se bave zaštitom spomenika, kao i arhitektima i istoričarima, studentima arhitekture i umjetnosti. Službama zaštite spomenika kulture ustupa, odavno očekivanu, klasifikaciju spomenika, zasnovanu na iskustvu evropskih država.
|