| Klasicizam u doma?oj arhitekturi XIX i XX veka |
|
|
Autor: Goran Polovina Klasicizam u arhitekturi Srbije nedovoljno je istražena istorijska pojava, iako je znatno uticala na razvoj doma?e arhitektonske teorije i prakse. Osvetljavanje i vrednovanje dometa ovako važnog stila novije doma?e arhitekture omogu?uje da se rekonstruiše precizna linija razvoja istorijskog nasle?a novijeg doba. Klasicizam je stil u umetnosti sa kraja 18. i iz prve polovine 19. veka, koji je ponovo afirmisao osobenosti arhitekture anti?kih uzora, oslanjaju?i se na racionalisti?ku filozofiju i nove društvene okolnosti posle francuske buržoaske revolucije. Bazira se na estetskim teorijama Vinkelmana, po kojima je lepota stvorena ve? u anti?koj umetnosti, sa osnovnim odlikama odmerenosti, simetrije, reda i jasno?e. Najbolje se može okarakterisati njegovom maksimom „plemenite jednostavnosti i tihe veli?ine“. Široko prihvatanje novih estetskih normi u?inilo je da klasicizam postane me?unarodni umetni?ki pravac, naro?ito zastupljen u Evropi i SAD. U svim tim zemljama su podignute zgrade stilskih odlika po uzoru na anti?ke hramove, bez obzira kakva je bila namena tih zgrada. Gra?evine su monumentalne, dobro proporcionisane i harmoni?ne. To je stil sa kojim se arhitektura Srbije srela posle dobijanja odre?enih sloboda unutar Osmanske carevine i prvi je iskorak van granica tradicionalne balkanske gradnje. Malo zastupljen na samom po?etku, pre svega zbog ograni?avaju?ih ekonomskih i politi?kih faktora, klasicizam u Srbiji dobija puni zamah posle nešto više od pola veka, ovog puta kroz forme obnovljenog klasicizma, aktuelnog izme?u dva svetska rata. Štaviše, objekti podignuti u ovom periodu dali su pe?at centru Beograda i kao takvi postali su jedan od kamena me?aša srpske arhitekture. Svoju dugove?nost klasicizam, pored nesumljivih estetskih dometa koje je dostigao, duguje i korpusu ideja koje reprezentuje a što je, ne slu?ajno, odredilo da se najreprezentativnije državne gra?evine izvedu u ovom stilu. Svako zrelo društvo je kao svoje najviše ideale stavljalo razumnost i moralnost, a klasicisti?ka arhitektura je to uvek u sebi nosila i predstavljala, od svog nastanka krajem 18. veka, pa na dalje. ?ak su se i prete?e klasicizma u vidu anti?ke gr?ke i rimske arhitekture time vodile. Stvorena je kao arhitektura bazirana na moralnom kriterijumu, u vreme kada su se kreirale nove moderne države, sa svim postulatima trodelne vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske), kada se upravlja?ka mo? prenosila sa monarha na narod, kada je bilo potrebno da se konstituiše demokratski sistem kao izraz volje gra?ana. Sa svim atributima prosvetiteljstva, ovakva arhitektura nosi u sebi ve?ite ideje pravednosti i ve?itu estetiku formiranu tokom dve hiljade godina. Struktura ovog rada, kojim se obra?uje tema, sastavljena je od sedam poglavlja, drže?i se principa od opšteg ka posebnom. Redosled kojim se vrši analiza je slede?i: I – Uvod – u prvom poglavlju ?emo se osvrnuti na razloge koji su se pojavili kao pokreta?ki motiv za izradu ovog rada. Definisa?emo problemski okvir i cilj studije. II – Pregled dosadašnjih istraživanja klasicizma u srpskoj arhitekturi – u ovom poglavlju ?emo dati kra?i pregled dosadašnjih bitnijih istraživanja srpskog klasicizma u doma?oj istoriji umetnosti. III – Pojmovno odre?enje klasicizma; Na?ini istraživanja pojave klasicizma i njegovih osobenosti – u ovom poglavlju ?emo osvetliti stilske osobine klasicizma, na?in na koji se to manifestuje, kako kroz formalne oblike, tako i kroz topološke odlike gra?evina, zatim principe na kojima se bazira, sa analizom primera koji ilustruju navedeno. IV – Nastanak klasicizma u Evropi, primeri. Kasnije pojave klasicizma u svetu. – U ovom delu ?e se istražiti društvena i ekonomska podloga koja je iznedrila atmosferu pogodnu za razvoj klasicizma, kako u vizuelnim umetnostima uopošte, tako i u samoj arhitekturi. Prati?emo razvoj ovog stila, njegove uspone, krize i obnove, aktuelne do današnjih dana. Osvrnu?emo se na najizrazitije primere objekata epohe, analiziraju?i pojavne oblike u raznim zemljama zapadne, srednje i isto?ne Evrope i SAD. V – Klasicizam u Kneževini Srbiji 19. veka, Kraljevini Srbiji 19. veka, Vojvodini 19. veka i Srbiji u okviru Kraljevine Jugoslavije u 20. veku. - U ovom poglavlju ?emo predstaviti razvoj stila u srpskoj arhitekturi 19. i 20. veka. Pre toga ?emo se upoznati sa društvenim okolnostima, uslovima za razvoj klasicizma, kako u umetnosti, tako i u arhitekturi, za?ecima jasnije gra?evinske regulative i prakse u tek oslobo?enoj zemlji. Prostudira?emo primere izgra?enih objekata, u formalnom i topološkom smislu. Prati?emo pojave klasicizma, reteriranje i ponovno izbijanje u prvi plan krajem devetnaestog i tokom dvadesetog veka. VI - Zaklju?ak – Iz svih analiza prethodnih poglavlja, izveš?emo zaklju?ke o zna?aju istražene pojave sa istorijskog, sociološkog i estetskog aspekta. Tako?e, sagleda?emo kakve su mogu?nosti koriš?enja iskustava ove studije sa projektantskog aspekta. VII - Literatura, izvori |






Autori: Branko Mazi?