Autori:           Predrag Miščević, Nataša Štambuk
 Izdavač:         Fakultet građev. arhitekt. i geodezije- Split
 Godina:          2020.
 Br.strana:       152
 Povez:            meki povez / latinica

 ISBN:             978-953-6116-84-3 /  sifra 3823
 Cena :           1870,00 rsd / 16 eur

 PDF sadržaj i odeljak

U ovoj knjizi prikazana je analiza stabilnosti gravitacijskih potpornih konstrukcija analitičkim metodama. U takvim analizama gravitacijska potporna konstrukcija se tretira kao jedno "kruto telo" na koje deluju opterećenja (vlastita težina konstrukcije, tlak zraka od zasipa iza zida, te ostala opterećenja koja deluju na samu konstrukciju ili neposrednu okolinu konstrukcije). Iz razloga analize potporne konstrukcije kao jednog krutog tela, te najčešćeg oblika tih konstrukcija u formi "zida", za gravitacijske potporne konstrukcije se najčešće u praksi koristi naziv potporni zid. Taj naziv se radi jednostavnosti poimanja koristi i u ovoj knjizi. Najčešći oblici tih zidova su masivni potporni zidovi (betonski, zidani od kamena, zidani od opeke) i armirano betonski potporni zidovi (više o tipovima gravitacijskih potpornih konstrukcija u poglavlju 2.).

Osnovno opterećenje koje potporni zid treba preuzeti je pritisak od tla koje se nalazi iza njega. Sila koja stabilizira potporni zid u osnovi je njegova vlastita težina i, ako ga ima, težina zasipa koji je postavljen na njega. Otuda i naziv gravitacijska potporna konstrukcija.

Razvoj  pritiska tla iza potporne konstrukcije generalno je izrazito složen, te je posledično vrlo složeno definiranje njegove veličine i smjera djelovanja. Ovisan je o puno faktora: mogućnosti ostvarenja i veličini horizontalnih pomaka / rotacije potporne konstrukcije, svojstvima materijala zasipa i temeljnog tla, krutosti / obliku potporne konstrukcije, itd. Iz tog razloga niti složene analitičke metode ne mogu prikazati stvarno stanje tlaka tla na potpornu konstrukciju, te je dimenzioniranje potporne konstrukcije analitičkim metodama u stvari empirijsko ili polu empirijsko. Naime da bi se problem riješio analitički, potrebno je uvesti niz pojednostavljenja, te se razvio celi niz teorija koje su uvele svoje pretpostavke (čitaj pojednostavljenja) na kojima se ta teorija zasniva.