
Autor: Dragan N. Luki?
Izdava?: AGM knjiga Godina: 2020. Br.strana: 138 Povez: broš / ?irilica Fotografije: crno bele ISBN: 978-86-6048-019-6 / sifra 1119 Cena : 880,00 rsd / 7,5 e // na popustu 660,00
PDF sadržaj i odlomak Osobenost Luki?evog pripovedanja, pored (kao uzgred) iznošenja zadivljuju?ih ?injenica o najneobi?nijim vremenima, mestima i doga?ajima, sigurno jeste pomalo detinjasta, a u stvari brižna o?inska iskrenost, koja naprosto izvire iz njegovog srca, prepunog ljubavi. Kako druga?ije tuma?iti SMS pozdrav za laku no?: „Mirno more, maestral u jedrima, zvezda u oku i spokoj u duši, Plava Ptico“. Ili, na primer: “Jedan san obi?no sanja jedan ?ovek. Ako isti san sanjaju dva ?oveka, onda se to zove ljubav.“
Luki?eva ljubav je vanvremenska: „pozvao bih te na vožnju vremeplovom u jednom smeru...“ jer, za onog koji voli, tri godine minu „kao tri trepštaja oka!“ Luki?eva ljubav je vanprostorna, obavijena muzikom i vinom: Smak (?udesni zvuk To?kove gitare i Borisovog glasa), Indeksi (kultni muzi?ki sastav koji su Sarajlije više cenile od „dugmi?a“), Atomsko sklonište (prožimaju?i vokal Ser?a Blaži?a), Leb i Sol (makedonsko muzi?ko ?udo), Dado Topi? (i njegova oda Makedoniji), Flitvud Mek (sa nezaboravnim albatrosom), Ibrica Jusi? (trubadur sa ma?kom koja drijema), Teli Savalas (Kodžak metalnoga basa), Toma Zdravkovi? (muzi?ka legenda iz Pe?enjevce, bez Danke, Branke, Ljiljane,...), Superhik i Grunf (kontraverzni junaci iz stripa Alan Forda), kao i vina: Porto, beli i crveni Bermet (vinarije Kiš iz Sremskih Karlovaca)...
Uz nepresušnu Ljubav, nit koja povezuje Luki?eve knjige jeste Rodoljublje. Iako ro?en na Ubu i radnju svojih pri?a smešta uglavnom u središte pitome Tamnave, pisac ne propušta priliku da ?itaoce podseti na surove zlo?ine nad Srbima, izvršene tokom 20-og veka, sa ciljem zatiranja svega što je srpsko. U romanu Katatumbo, spomenut je takav jedan krvavi pir mržnjom zadojenih bugarskih vojnika i njihovih doma?ih pomaga?a u okolini Bujanovca, januara 1944. godine. Razlozi opisa tog zlo?ina nisu samo o?igledna sli?nost registarskih tablica BU i UB, niti što je piš?eva baba rodom iz tog kraja, nego što se takvi doga?aji jednostavno ne smeju zaboraviti (kako se ne bi ponovili).
Upravo zato Luki?ev uzbudljivi roman, nasuprot sujeverju da „grom nikada ne udara dvaput u isto mesto“, nosi metafori?ni naziv po kolumbijskoj reci Katatumbo, na ?ijem uš?u u jezero Marakaibo (Venecuela) grom odjednom udari dvesta trideset i tri puta!
Velika sli?nost pomenute reke i jezera sa odnosom muškarca i žene, koji se zaista vole, nije slu?ajna. Premda, kad sve pro?e, ostaju zapisane re?i. A „re?i su plod ?ovekove nemo?i da svoja ose?anja i razmišljanja zadrži za sebe.“
Višedecenijski književni trud profesora matematike, inženjera-ekologa, ubskog pripoveda?a-hroni?ara i nadasve, oca tri k?eri, Dragana N. Luki?a, ve? dvadeset i jednu godinu ra?a zrelim plodovima. Po?evši od zbirki pri?a „Plava“ (1999.) i „Eskimi“ (2002), zatim sjajnog romana „?ovek nije ždral“ (2005), preko neobi?nih zbirki pesama i pri?a „Iluzije“ (2009.) „Sasvim obi?ni ljudi“ (2012), „Flogiston“ (2014), a naro?ito izveštaja-novele „Voda“ (2017), njegova životna pripovest na stranicama novog romana „Katatumbo“ svetli zrelim sjajem. Kako sam pisac priznaje, to je „knjiga o nadmudrivanju dobra i dobra, odnosno zla i zla, zavisno ve? od ugla gledanja.“
Iz recenzije
Slaviša ?ukanovi? |